touristar

Mzlz

Nagradni natječaji


Foto natječaj

Uploadajte fotografiju s vašeg putovanja na www.myhrpc.com i osvojite Logitech z50 zvučnike!
Početna > Magazin > Broj 8 > Tema broja - Toskana

Tema broja - Toskana

razglednica iz susjedstva

TEKST> SANJA BACH
PHOTO> MIHAEL BACH

false

Da su Talijani majstori dizajna to već svi znaju, ali da postoje krajolici u Italiji koji svakim svojim kutkom podsjećaju na razglednicu, to može znati samo onaj koji posjeti Toskanu.

Na putovanje smo krenuli Opel Vivarom što se pokazalo kao odlična ideja iz više razloga: u Vivaro stane 9 osoba, zajednički je trošak benzina i autoceste, uvijek su spremni „svježi“ vozači, a o društvu da i ne govorim.
Naše prvo odredište bio je ujedno i naš sedmodnevni dom. Mjestašce Paterno udaljeno 18 km od Firence, smješteno je na brežuljcima obraslim vinovom lozom i maslinama. Nekadašnji manastir danas je vila s 4 apartmana i bazenom, te dom za četveročlanu talijansku obitelj.
Domaćica Ville Monastero je Amerikanka koja ja kao djevojka došla pogledati ljepote Italije i u njoj pronašla svog Romea - bogatog, zgodnog liječnika…baš kao u knjizi “Pod vrelim suncem Toskane“.
Toskana se prostire na površini od 22.990 km2, ima 3 677.048 stanovnika, te dugu i zasluženu reputaciju kao najljepši dio Italije. Podijeljena je u 9 provincija: Firenca, Siena, Grosseto, Lucca, Pisa, Massa - Corrara, Arezzo, Livorno i Pistoia.
U povijesti je poznata kao europska regija koja je jako utjecala na razvoj umjetnosti, kulture i obrazovanja, te i dalje ima velik utjecaj.

SVI PISINI DRAGULJI
I mi smo, kao većina turista, za prvu destinaciju izabrali Pisu. Campo dei Miracoli u uskršnje jutro bio je prepun turista. Jedan od najveličanstvenijih trgova u Italiji okružuju romanički dragulji Pise: katedrala, krstionica, Camposanto i zvonik, te jedan od najčuvenijih simbola Italije, poznatiji kao kosi toranj. Kosi toranj počeo je zadavati glavobolje graditeljima ubrzo nakon gradnje 1173. g. Radovi su zaustavljeni do 1275., kada je odlučeno da se toranj pokuša ispraviti dograđivanjem prema okomici. Do 1990. toranj je svake godine posjećivalo više od milijun turista, pa se činilo kako je njegovo rušenje neizbježno. Tada je zatvoren, opasan čeličnim remenjem, s jedne strane otežan olovnim utezima, a smjer naginjanja pokušao se obrnuti kopanjem ispod temelja.Toranj je ponovno otvoren 2001. godine.
Pravi je dragulj u ovom prstenu krstionica i propovjedaonica krstionice. To je gotičko remek-djelo s prizorima nastalim prema reljefima poganskih sarkofaga. Zanimljivo je da je krstionica napravljena u stilu romanike, ali je kupola gotička.
S obzirom na to da je došlo vrijeme ručku (i to još uskršnjeg) priuštili smo si pravi talijanski objed. Antipasto - ribollita je juha od povrća u kojoj se preko noći natapa stari kruh i koja se tek drugi dan podgrije (otuda i naziv ribollita - podgrijana). Kada smo već u Italiji, bila bi prava šteta ne jesti tjesteninu, tako da smo se odlučili za ručno rađenu tjesteninu iz Pise (koju možete kupiti i na obližnjim štandovima) s umakom od rajčice i bosiljka. Naše glavno jelo bio je izbor miješanog mesa koje je bilo pripremljeno na roštilju i savršeno se slagalo s vinom Chianti Classico. S obzirom na to da smo bili jako dobri i sve pojeli nagradili smo se tiramisuom i espressom.

LUCCA – DOM SKLADATELJA
Da su Talijani odlični trgovci uvjerili smo se kada smo se punih ruku suvenira vraćali prema automobilu. Prekrasnim krajolicima kojim dominiraju čempresi, maslinici i nestvarno zelena polja došli smo do grada Lucca. Povijesno središte grada smješteno je unutar velikih bedema iz 16. st. U ovom gradu rođeni su mnogi skladatelji, između ostalih Giacomo Puccini (1858.-1924.), pa stoga ne čudi što je Lucca grad opere. Ako imate vremena svakako posjetite neki od crkvenih koncerata jer će vam užitak biti uvećan okružjem prelijepo ukrašenih crkvi. Ako ste ljubitelj maslinovog ulja svakako posjetite neku od specijaliziranih prodavaonica u kojoj ćete moći kušati nekoliko vrsta ulja specifičnih za ovaj kraj. Lucca ima nešto što u Toskani nigdje nismo susreli, a to su bicikli. Grad je prepun biciklista, mladih i starih, koji kroz njegove vijugave uličice voze zavidnom spretnošću. Nakon predivnog Uskrsa usnuli smo uz pucketanje vatrice iz kamina.
Zanimljivo je da Talijani, nakon ožujka, ne dopuštaju iskorištavanje plina kao energenta za zagrijavanje prostora, pa se obavezno, prije unajmljivanja, raspitajte o grijanju u apartmanu ako želite posjetiti Italiju u rano proljeće.

FIRENCA – GRAD VELIČANSTVENE UMJETNOSTI
Doručak je bio kraljevski, jer pred nama je grad koji zahtijeva puno energije - Firenca. Firenca leži na rijeci Arno. Od 1865. do 1870. Firenca je bila glavni grad Kraljevine Italije. Grad ima 364 779 stanovnika. Zbog kulturne važnosti Firencu nazivaju i Talijanska Atena, a 1982. godine UNESCO je uvrstio stari povijesni centar u listu Svjetske baštine. Procjenjuje se da se gotovo 60 posto od ukupne svjetske baštine nalazi u Italiji, a više od polovice je upravo u Firenci.
Kolijevka renesanse, kako je neki nazivaju, većinu svog blaga duguje srednjem vijeku. Obitelj Medici, koja je vladala gradom 300 godina, velikim dijelom je zaslužna za procvat umjetnosti u gradu.
Medici su firentinska loza bogatih bankara čiji su predstavnici vladali Firencom od 14. do 18. stoljeća. Ogromno bogatstvo loze omogućilo im je da razviju Firencu u svakom pogledu. Okupljali su oko sebe ugledne predstavnike svog vremena, bili njihovi pokrovitelji i omogućili im da stvaraju najljepša djela. I sami članovi loze istakli su se kao umjetnici i predstavnici duhovnog života svog vremena.
Naš prvi kontakt s Firencom bio je most Ponte Vecchio. Most posjeduje neopisivu draž i ljepotu koju su prepoznali i nacisti kada su rušili mostove kako bi usporili napredovanje saveznika; smatrali su da je most prelijep da ga unište pa su, umjesto njega, srušili građevine na oba njegova kraja. S obje strane mosta, koji je nastao 1354. godine, nalaze se zlatarne koje su ondje još iz vremena kad je Ferdinando I. u 16. stoljeću protjerao mesare (njegov privatni prolaz iz Uffizija do palače Pitti bio je iznad, pa nije mogao podnijeti smrad).
Firenca je grad Michelangelova Davida i Botticellijeva Rođenja Venere, a u tom gradu čak ni naši klinci nisu ostali imuni na veličanstvenu umjetnost koja se otkriva svakim novim korakom.
Galerija Uffizi nalazi se u Palazzo dogli Uffizi, a predstavlja jedan od najstarijih i najslavnijih muzeja umjetnosti na svijetu. Palača Uffizi pod jednim je krovom ujedinila administrativne urede, sud i državni arhiv. Cosmo I., nadvojvoda Toskane, uredio je da najbolja djela iz kolekcije obitelji Medici dospiju u tzv. Piano nobile (plemeniti kat). Danas ova izvanredna remek-djela, ujedinjena s djelima iz kolekcije još jednog nadvojvode, Francesca I., čine glavnu atrakciju u muzejskom arhivu. S vremenom, susjedni dijelovi palače uključeni su u izložbeni prostor za ostale slike i skulpture koje su naručili Medici. Nakon smrti obitelji Medici, djela koja su bila u njihovom vlasništvu, prema odredbi posljednje nasljednice Anne Marie Lodovica, pripala su jednom od prvih ustanovljenih muzeja u svijetu. Galerija danas u stalnom postavu ima oko 1700 djela, od kojih svakako treba spomenuti Rođenje Venere (Botticelli), Svetu Obitelj (Michelangelo), Navještenje (Leonardo da Vinci), Proljeće (Botticelli), Veneru Urbinsku (Tizian) i mnoge druge zbog kojih ovaj muzej još nazivaju „vrhunski izlog renesanse“.
Još je jedno renesansno remek-djelo svoje mjesto pronašlo baš u Firenci. Firentinska katedrala, Duomo, punog imena Santa Maria del Fiore, najpoznatija je po svojoj veličanstvenoj kupoli, koju je dizajnirao Brunelleschi. Inspiriran rimskim Pantheonom, htio je nešto slično napraviti i u Firenci, pa se pri izvođenju samih radova ugradilo čak 4 milijuna cigli, a kupola je u to vrijeme postala najvećom na svijetu. Gradnja katedrale trajala je 170 godina. Poznata vanjska fasada od bijelog mramora sa zelenim i roza rubovima završena je u 19. st. Osim katedrale poznate su još dvije građevine pokraj nje. Prva je zvonik, kojeg je izgradio Giotto, a druga je osmerokutna krstionica sv. Ivana, jedno od najstarijih zdanja u Firenci, a izgrađena je između 11. i 12. stoljeća. Od ostalih ljepota svakako pogledajte troja vrata na kojima je prikazana biblijska tematika – Južna, Sjeverna i Istočna, koja je sam Michelangelo nazvao Vratima raja. Prema predaji, Michelangelo je bio potresen vidjevši to djelo, te je izjavio kako će ukrašavati sama vrata raja, pa se ime tako održalo. Danas se na tom mjestu nalazi kopija, a original se čuva u Museo dell Opera del Duomo.
Ako ste istinski ljubitelj umjetnosti za posjete muzejima trebat će vam puno više od jednog dana, a mi ćemo biti iskreni i reći da nismo obišli sve zbirke, jer ne samo da nismo imali toliko vremena, već se nismo ni dovoljno pripremili za ovaj put. Posjetiti Firencu a ne vidjeti svo njeno bogatstvo i ne spoznati njegovu veličinu prava je šteta, zato svakako prije puta zavirite u udžbenik povijesti umjetnosti.


PALAČA PITTI
Na južnoj obali rijeke Arno, blizu Ponte Vecchia nalazi se Palača Pitti, još jedna riznica blaga. Povijest Palače Pitti mješavina je mita i činjenica. Luca Pitti, ambiciozni firentinski bankar namjeravao je sagraditi palaču koja će zasjeniti Palazzo Medici. Tvrdi se da je Pitti zahtijevao da prozori palače budu veći nego ulaz u Palazzo Medici, ali građevina se u stvarnosti nije mogla mjeriti s veličinom i luksuzom palače Medici. Luca Pitti je 1472. godine umro, a građevina je ostala nedovršena. Porodica Medici kupila je i ovu palaču. Danas je palača Pitti velika umjetnička galerija u kojoj je jedna od najboljih zbirki Rafaela i Tiziana. Osim umjetničkih djela ovdje možete razgledati namještaj, kostime, srebrninu i porculan.
Prema preporuci naše domaćice večer smo odlučili provesti u susjedstvu. Svega stotinjak metara od našeg apartmana nalazi se seosko domaćinstvo s ljubaznim domaćinom koji nam je pripremio vrlo ukusnu večeru. Inače, priprema samo ono što uzgaja na svom imanju; od domaćih kobasica, tjestenine, pijetla u crnom vinu, do odličnog deserta – torte od krušaka koju smo konzumirali uz VinSanto. Malo vino, malo umor, učinili su svoje pa, iako nije bilo vatrice u kaminu, nekim čudom nije bilo ni hladnoće.

TORNJEVI SAN GIMIGNANA

Novi izazov potražili smo na toskanskim brežuljcima. San Gimignano prepoznaje se izdaleka po svojim tornjevima. Od sedamdeset i dva tornja koliko ih je podignuto od 12. do 14. stoljeća, ostalo je samo četrnaest. Kada se u 12. st. plemstvo počelo seliti iz seoskih dvoraca u gradove, prenijelo je u novu sredinu običaj podizanja utvrđenih tornjeva. Gradili su ih od kamena ili cigle. Uz tornjeve, koji su na svakom katu imali po jednu prostoriju, stajale su raskošne palače. Visina tornja postala je s vremenom pitanje ugleda, pa su se bogatije obitelji natjecale u gradnji sve viših i viših tornjeva. Kuga koja je 1348. godine poharala grad, prepolovila je broj stanovnika i oslabila moć vladajućih obitelji. To je zaustavilo njegov daljnji razvoj. Utvrđeni tornjevi s vremenom su se pomalo razgrađivali i snižavali, a njihovo kamenje koristilo se kao građevni materijal za druge kuće. Danas je grad prepun turista koji se okupljaju u samom srcu grada, na trgu Plazza delle Cisterno, oko cisterne koja je na trg postavljena 1346. godine, a opskrbljivala je vodom cijelo mjesto.
Želite li San Gimignano delle Belle Torri (San Gimignano lijepih tornjeva), kako mu je puno ime, vidjeti iz ptičje perspektive, svakako se popnite na Tore Grossa. Toranj je 1300. godine podignut uz gradsku vijećnicu, a sa svojih 54 m, bio je najviši u gradu. Tada je donesen zakon po kojem se nisu smjeli graditi tornjevi viši od njega. Šetajući unutar gradskih zidina naišli smo na Museo delle Tortura. Nakon upornog nagovaranja naših malih istraživača popustili smo i ušli u Ðavoličin toranj. Muzej sprava za mučenje bio je sasvim novo iskustvo za sve nas, pogotovo što se neke od tih sprava i danas koriste u svijetu. Da bismo se oporavili od šoka, morali smo u šoping po obližnjim uličicama koje mame lijepim izlozima prepunim suvenira, suhomesnatih proizvoda, sireva, tjestenine i, naravno, vina. Kao i svi turisti ovdje smo došli na svoje, jer je grad prepun srednjovjekovnih ukrasa.

VOLTERRA
Volterra je kameni gradić 541 metar iznad razine mora. Kameni gradić uskih ulica, krasnih palača i fortifikacijskih objekata koji su svi izgrađeni od kamena, privući će vas mnoštvom trgovinica alabastrom. Rudnik Castellina Marittima bogat je alabastrom koji se najvećim dijelom koristi u izradi urni poznatih diljem svijeta. U Volterri se nalazi i jedan od vodećih etruščanskih muzeja u Toskani. Museo Etrusco Guarnacci Volterra posjeduje više od 600 mramornih i alabastarnih urni, s urezanim motivima i metaforama iz zagrobnog života. Šetajući ovim gradićem kao da se vraćate u prošlost, jer ostaci nekih davnih vremena svugdje su oko vas; rimski teatar i kupelj, istrošene bazaltne glave koje krase Portu all Arco, katedrala koja čuva renesansno i bizantsko blago…

CRVENA SIENA
Naše predzadnje jutro u Toskani započelo je burno. Jedan član naše male putujuće ekipe svako jutro trči. Tako je bilo i tog prohladnog jutra. Prekrasan krajolik, svježi zrak i savršeni mir remetili su samo fazani, sve do trenutka kada se Zoranu u trčanju pridružio par divljih svinja. Mislim da pogađate da je oborio vlastiti rekord.
Nakon što smo okrijepili Zorana, pred nama je bio još jedan biser Toskane – Siena. Siena je grad koji je, za razliku od prijašnjih gradića građenih u kamenu, izgrađen od crvene opeke. Grad kao da je netaknut iz srednjovjekovnih vremena. 1348. godine poharala ga je kuga i otada je Siena veliki muzej na otvorenom. Piazza del Campo je trg u obliku polumjeseca, jedan od najljepših u Europi. Sjedište je javnog života Siene otkad je 1100. godine sagrađen povrh rimskog Foruma. Trg se sastoji od devet dijelova koji simboliziraju vladajuće Vijeće devetorice. Njegove fontane i nagib nisu samo ukras, nego su dio gradskog vodovodnog sustava. Srednjovjekovna gradska vijećnica – Palazzo Pubblico dio je trga i svakako je vrijedna pažnje, jer je raskošno uređena umjetninama koje su ovdje još od 14. st.
Osim Firence i Siena ima svoj Duomo. Gotička katedrala riznica je kasnogotičke skulpture, ranorenesansnog slikarstva i baroknog oblikovanja. Katedrala je većim dijelom sagrađena od 1215. do 1263. a, između ostalih, gradio ju je i Niccolo Pisano. Godine 1339. počeli su radovi kojima je cilj bio sagraditi najveću katedralu u kršćanskom svijetu. Na žalost, radovi su obustavljeni 1348. godine zbog „crne smrti“. Možete vidjeti Pisanovu propovjedaonicu, podne pločice, knjižnicu, oltar, vitraj, kapelu – prošećite katedralom i uživajte. Siena je grad neobično bogate kulturne prošlosti i zbog toga je pod zaštitom UNESCO-a, kao kulturno dobro čovječanstva.
Osim povijesnih znamenitosti, u Sieni se nalaze i odlični restorani, butici visoke mode, nacionalni muzej vina, prodavaonice vrhunskog veza i čipke, prekrasne papirnice, dućančići s prelijepom sienskom karamikom i još štošta što ćete poželjeti staviti u kofer i odnijeti kući.

Kada stignete kući, raspakirajte kofere i prisjetite se svakog prekrasnog kutka Toskane, kao i onih prekrasno zelenih polja, koja će u vama buditi nezaboravna sjećanja.


VINA TOSKANE
Najslavnija vinska regija u Toskani je Chianti. Putovati Toskanom a ne primijetiti „crnog pijetla“ bilo bi vrlo neobično, jer on predstavlja sinonim Chianti Classica – vrhunskog vina koje se proizvodi samo u regiji Chianti. Regija je smještena između Firence na sjeveru i Siene na jugu, te pokriva područje od 70 000 ha. Teritorij pod vinogradima uključuje komune Castellina, Gaiole, Greve, Radda, kao i dijelove područja Barberino Val d Elsa, Castelnuovo Berardenga, Poggibonsi, San Casciano Val di Pasa i Tavarnelle Val di Pasa. Chianti je brdovita zona s visinskom razlikom od 200 do 800 m. Zbog karakteristika klime, terena i nadmorske visine teritorij je pogodan za proizvodnju kvalitetnih vina, čija je perjanica Chianti Classico. Oznaka DOCG (Denominazione di Origine Controllata e Garantita), znači da može biti proizvedeno samo u regiji Chianti. Autohtona sorta regije je Sangiovese, sorta od koje se dobiva crno vino, a čiji je minimalni udio u kupaži 80 posto a da bi mogao nositi ime Chianti Classico. Ako je udio sorte Sangiovese manji od 80 posto u kupaži ili ga uopće nema, vino nosi oznaku IGT (Indicazione Geografica Tipica), a poznatije je kao Supertuscan.
Da biste posjetili proizvođače vina, potrebno je najaviti se. Za razliku od Francuza, Talijani naplaćuju degustaciju, od 3 do 20 eura po osobi, ovisno o broju vina koje degustirate.